Aleksa Šantić

ČEKANJE 

Koliko je sreće u časima ovim, 
Kad se mjesec rađa na plavoj visini, 
Kada slavuj pjeva negdje u daljini 
I razgara srce plamenima novim! 

Ovdje drvlje staro duge sjenke baca, 
U našoj rijeci brdo se ogleda; 
Dođi, jer mi srce više mira ne da - 
Ja sam žedan, draga, tvojih poljubaca. 

Ne moli se tamo, pred ikonom starom! 
Ovdje u slobodi, pred nebom - oltarom, 
Sa koga nam Gospod o milosti zbori, 

Dođi, da zajedno molimo nas dvoje: 
Ja ću sve da ljubim, oči, usne tvoje, 
A ti strepi, dršći i sa mnom izgori.